Smrt, križ, žrtva, umiranje u kršćanskoj ikonografiji, pobožnosti i sakramentima ima središnje mjesto. Međutim taj isti križ, žrtva i umiranje u kršćanskom životu se obično stavlja na zadnje mjesto.
Ivanov tekst je zapravo uvod u Isusovu muku. Evanđelist Ivan muku smatra blaženom i ona je samo put prema uskrsnuću i put prema proslavi. Veliki petak i Uskrs za Ivana Evanđelista su neraskidivo povezani. On kao da želi poručiti čitatelju Evanđelja da je sam Gospodin Isus do Uskrsnuća mogao doći jedino preko muke, umiranja i križa, ali isto tako želi poručiti svakom istinskom učeniku Isusovom da nema pravog života ni radosti, ni slobode ni mira bez muke, umiranja, žrtve i predanja.
Muka Isusa Krista je za njega blažena muka jer je tako došao do uskrsnog jutra. Ali muka Isusova je spasonosna i za nas jer upravo po muci i križu on postaje Spasitelj i Otkupitelj cijelog ljudskog roda, svakoga čovjeka. Muka Isusova je znak blagoslova i zauzimanja za čovjeka. Muka njegova je rječiti znak da je Bog spreman umrijeti za čovjeka i da ga se ne odriče.
Pšenično zrno ako pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, odonosi obilat rod.