Na Trški Vrh pobožni hodočasnik ili izletnik ne idu usput. Onamo se ide namjerno, da se uživa u prekrasnom okolišu pitomih zagorskih brijega, odakle vam pogled seže na Strahinjčicu s jedne, a na Krapinu i dolinu Krapinjčice s druge strane. Tamo uživate u izvornome hrvatskom baroku, skladu arhitekture i umjetnosti crkve i cinkture. Pobožni će hodočasnik ponajpače okrijepiti dušu pred čudotvornim kipićem Majke Božje Jeruzalemske i obogatiti se upoznavanjem čudesne povijesti toga kipa i njezina prošteništa.
Ako ste se ondje zatekli prvi put, može vam se dogoditi da uopće ne uočite kip Gospe Jeruzalemske u onoj baroknoj raskoši glavnoga oltara, jer je doista malen, svega dvanaestak centimetara velik, poput suvenirnoga kipića kakav donosimo iz Lourdesa, Fatime ili Marije Bistrice. Svi su kipovi na oltaru, pa čak i oni mnogobrojnih anđelčića veći od njega. Morate nekoga pitati gdje je, ili uzeti ovaj vodič. Može vam se inače lako dogoditi da odete a da ga niste ni uočili, poput one »u Rimu bili, a papu niste vidjeli«.
Na pobožne hodočasnike nezaboravan je doživljaj na velikim proštenjima kada se tisuće duša ujedini u žarku molitvu i pjesmu, kakav draž može pružiti samo marijansko proštenište. Jedinstven intimni ugođaj Trškog Vrha svojom ljepotom djela Božjega i djela vrjeničkih ruku, nadahnjuje, krijepi i oduševljava.
Vjerojatno nijedno naše proštenište nema zapisan svoj historijat iz vremena kada je nastajalo kao što to ima ovo Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu. Zapisao ga je Nikola Gorup, krapinski župnik 1747. – 1778., graditelj svetišta, prikupivši podatke o čudotvornom kipu Gospe Jeruzalemske od samih početaka.
Drugi dragocjeni izvor za povijest Trškog Vrha potječe od Janka Bedenka, također krapinskog župnika, 1828. – 1880., pod naslovom Opis crkve Blažene Djevice Marije Jeruzalemske (prijevod s latinskog izvornika), koji se čuva u Metropolitanskoj biblioteci u Zagrebu, pisan oko 1854. g., jer spominje dogmu o bezgrešnom začeću BDM. Bedenko je i 1836. g. na nalog biskupa Alagovića opisao postanak prošteništa na Trškom Vrhu za naslovnoga kninskog biskupa Aleksija Jordanskog, koji je tada pripremao knjigu o marijanskim prošteništima općenito.
Gorupove i Bedenkove podatke nadopunili su bivši krapinski kapelani Franjo Horvat i Ante Žugčić u knjižici Majka Božja Jeruzalemska na Trškom Vrhu u Krapini, koja je doživjela pet izdanja.
Prema zapisu župnika Gorupa, oko 1669. g. franjevački brat laik fra Joakim, krsnim imenom Stjepan Balagović ili Mateić, s dopuštenjem poglavara pošao je na hodočašće u Svetu Zemlju. Jedan franjevac mu je darovao kipić Majke Božje, prethodno ga položivši na Isusov grob. Gorup na latinskom navodi fra Joakimove riječi bratu: »Predragi brate! Ja sam siromašni franjevac i nemam ti ništa drugo dati, nego uzmi ovaj lik Preblažene Djevice koji sam u Jeruzalemu dobio i nosio ga po svim mjestima u kojima su živjeli i umrli Isus i Marija. Njeguj pobožnost i povjerenje prema njoj, jer je mene i moje suputnike sačuvala u mnogobrojnim olujama na moru. Vjerujem da će i tebi biti pomoćnica u svim potrebama«.
Nikola Balagović je Gospin kipić postavio na zid u svojoj kući i svakodnevno se pred njim molio. No njemu se je dogodila strašna nesreća. Izgorjela mu je kuća. Sve je izgorjelo, ali su na zgarištu pronašli Gospin kipić posve neoštećen. Osupnut nad tim čudom, Nikola je čudesni kipić objesio na orah pokraj javnoga puta na javno štovanje, a vjernici su se počeli pred njim moliti te su zadobili mnoga uslišanja. Već su ga tada zvali Jeruzalemska Majka Božja.
Štovanje Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu, iako vrlo neobično postavljene u šupljem stablu jednog oraha, silno je buknulo. Mnoštvo je vjernika svakodnevno hrlilo, a štovateljima su se množila uslišanja, o kojima je u svojem iskazu govorio Nikola Balagović. Čak se je dogodio i jedan upravo morbidan slučaj »pobožne« krađe Gospina kipa. Neki se župljanin taborske župe polakomio za čudotvornim kipom te ga ukrao i odnio u svoju župu, da bi se ondje događala čuda kao na Trškom Vrhu. Balagović je nakon godinu i pol doznao gdje je ukradeni kip te ga vratio nazad. Pritom je izjavio da se u Taborskom nije dogodilo baš nijedno uslišanje.
Vrativši Gospin kip, Balagović je na svom posjedu na Trškom Vrhu, uz javni put, dao podići kapelicu, vjerojatnije poklonac, te u nj postavio kipić, da bi mu pobožni vjernici mogli iskazivati javno štovanje.
Sada su na Trški Vrh počeli hodočastiti vjernici ne samo iz Krapine i okolice, već iz cijeloga Zagorja. Gorup je zabilježio da je Gospa Jeruzalemska uslišila mnogobrojne molitve svojih štovatelja. Mnogi su zadobili zdravlje, imali sreću u gospodarstvu, izbavljeni od različitih nevolja duše i tijela. Prva polovica 18. stoljeća bila je vrijeme kada se Hrvatska oporavljala od dugotrajnih ratova s Turcima, ali su zabilježene nerodne godine, a harale su i bolesti, kako na ljudima tako i na stoci. Upravo je jedna takva pošast, stočna kuga u Krapini i okolici 1743. g., postala prekretnica u štovanju Majke Božje Jeruzalemske.
Te se je godine stočna kuga svom žestinom oborila na Hrvatsko zagorje. Zaprijetila je propast ionako siromašnim građanima Krapine. U toj su tjeskobi zavapili za pomoć s neba, jer drugo nije ni bilo preostalo. Na nagovor tadašnjeg župnika Stjepana Fučeka pošli su 16. studenoga 1743. g. u velikoj zavjetnoj procesiji na Trški Vrh, čudotvornoj Gospi Jeruzalemskoj. Bila je to prva javna procesija koju su predvodili župnik i članovi krapinskoga gradskog poglavarstva.
Kroničar je zabilježio da je čudotvorna Gospa doista načinila čudo. Poslije toga zavjeta u cijeloj krapinskoj župi nije od stočne kuge uginulo nijedno živinče! Svi su to doživjeli kao milosno uslišanje Majke Božje. Glas se je proširio cijelim Zagorjem, pa i izvan njega, te je naglo porastao broj hodočasnika na Trški Vrh iz cijeloga Zagorja i ostalih hrvatskih krajeva te iz Štajerske.
Sve se je to snažno dojmilo žitelja krapinskoga kraja, pa su odlučili na Trškom Vrhu sagraditi crkvu u čast Gospe Jeruzalemske.
Čim su dobili odobrenje za gradnju, Krapinčani su se svim žarom latili posla. Dodijeljenu šumovitu parcelu su odmah iskrčili i priredili teren za gradnju. Župnik Gorup je već na prvu nedjelju poslije blagdana sv. Margarete, 19. srpnja, blagoslovio temeljni kamen zavjetne kapele. Uspomena na to sačuvana je do danas kao jedan od proštenjarskih dana.
Gradnja je, s obzirom na veličinu zdanja, tekla doista vrlo brzo. Već sredinom 1752. godine crkva je bila toliko izgrađena te je župnik Gorup 10. srpnja dobio od biskupa Franje Thauszyja ovlast da blagoslovi glavni oltar u svetištu. Svečanost blagoslova oltara u nedjelju 13. kolovoza bila je veličanstvena. Župnik Gorup je predvodio golemu procesiju iz župne crkve na Trški Vrh, kojom su čudotvorni kip Gospe Jeruzalemske iz župne crkve prenijeli u novu zavjetnu kapelu i postavili na novi glavni oltar, u prekrasan barokni okvir, gdje neprekidno stoji do današnjeg dana.
Poslije blagoslova glavnoga oltara nastavljena je gradnja i uređenje crkve. Svetište i sakristija bili su dovršeni 1756. g., a iduće godine je nadsvođen i crkveni brod. Ujedno se gradi zvonik, a pjevalište je sazidano 1758. Kapelica Majke Božje Škapularske sa sjeverne strane svetišta dozidana je 1759. godine. Crkva je bila posvema sagrađena 1761., kada su u njoj već bili postavljeni pobočni oltari Četrnaestorice svetih zaštitnika, oltar Sv. križa te sv. Ivana Nepomuka, a po sredini crkvenog broda postavljena je oltarna menza, kao postolje za procesijski Gospin kip – tron, koji se danas nalazi u kapelici sv. škapulara. Propovjedaonica je postavljena s desne strane crkvenog broda, odmah do oltara Četrnaestorice svetih zaštitnika.
Tako uređena crkva bila je prikladna za posvetu. Ona je upriličena na prvu nedjelju poslije Preobraženja, Božjeg lica, 9. kolovoza 1761. godine. Predvodio ju je pomoćni zagrebački biskup, inače naslovni biskup beogradski i smederevski, veliki prepošt i arhiđakon Gore i Zagorja Stjepan Pucz.
U isto je vrijeme započela gradnja cinkture oko crkve. Zasnovana je kao osmerokut s četiri ugaone kule, kapele. Bedenko navodi da je cinktura duga 26 hvati, široka 20, a od crkve je udaljena šest hvati i četvrt. S vanjske strane cinkture je zatvoreni zid, a s nutarnje polukružne arkade, za ispovijed hodočasnika i kao sklonište od kiše. Cinktura na Trškom Vrhu je ponajljepša od svih cinktura naših prošteništa. Gradnja cinkture potrajala je do 1773. godine. Ne zna se kada je ona oslikana zidnim slikama iz povijesti prošteništa i prikazanja pojedinih uslišanja iz knjige čudesa.
(ovaj tekst je djelomično preuzet iz monogrfije vodiča Majke Božje Jeruzalemske na Trškom Vrhu, autora preč. Andrije Lukinovića)
Tu smo vam donijeli samo djelić povijesne ljepote s Trškog Vrha i toplo preporučamo posjet ovom prošteništu Majke Božje, jer će vam obogatiti i srce i dušu. O slikarstvu i kiparstvu ovdje nije ništa spomenuto. Može se naći i na drugim portalima, a posebno u Monografiji koja je izdana povodom 250. obljetnice svetišta, u jesen 2011. godine. Monografiju možete nabaviti u sakristiji svetišta na Trškom Vrhu, te u Župnom uredu Krapina.
Svoj dolazak kao hodočasnik ili kao turist, možete najaviti i o svemu dogovoriti, na broj telefona; Župnog ureda Krapina 049/371 456, župnik 091/612 3296 ili kod gosp. Tugomira 095/52 862 13
-
Video materijali o Trškom Vrhu