Filozofija potrošačkog mentaliteta je „imati“, a ne „biti“. Zar je onda čudno što nikada nemamo dosta – i što manjina ima sve više, a većina sve manje? Pri tome sve više zaboravljamo tko smo! Odavna smo naučili letjeti kao ptice (avioni, svemirske kapsule..), plivati kao ribe (brodovi i podmornice…) – a zaboravili smo živjeti kao ljudi. Imati svega više – nalik je djetetu s punom sobom igračaka koje su mu roditelji kupili – samo da ne moraju biti s njim. Onaj tko zaboravi Boga, unatoč tome što ima, ostaje doista sam i prepušten samome sebi. Oko njega se motaju ljudi, ali se on stvarno s njima ne susreće, nego se s njima mimoilazi…
Izvor „vode žive“ i mi smo zamijenili flaširanim instant napitcima. Uvjerili su nas da je to za nas bolje i zdravije, a daleko korisnije za njihov džep. U ime čovjekove „slobode i prava“ stotine ideologija zamijenilo je vjeru. Koristoljublje je Istinu prilagodilo sebi. Privid slobode baca nas u zagrljaj različitih ovisnosti. Onaj tko se Jedinome Bogu ne klanja, pred svima je spreman puzati. Zagadili smo izvore, a bunari nam presušiše… »Gdje je Gospodin?« – Tko se to još danas – izvan crkve pita?
S razlogom je danas puno onih što slušaju i ne razumiju, gledaju i ne vide: „Jer usalilo se srce naroda ovog: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju, te se ne obrate, pa ih izliječim.“
