“Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima Ljudi”, čuli su također i moji sinovi. U našoj smo lađi svi bili svjedoci onog što su učinili Šimun i Andrija. Ostavili su svoje lađe i pošli za Isusom. Isus je došao i do mojih sinova. I njima je također uputio poziv kao i Šimunu i Andriji. Oni su prihvatili taj poziv i pošli su za njim. Ja sam ostao sam s nadničarima u lađi. Nije mi bilo svejedno. Ipak sam ja već u godinama. Posao na lađi s ribama i mrežama zna biti naporan, a moji su mi sinovi bili od velike pomoći. Dobro su vladali mrežama. Na njih sam se mogao osloniti. Ali dok su odlazili, vidio sam da su moji sinovi bili sretni. Bili su sretni jer ih je pogledao taj Čovjek. Moje je srce bilo sve mirnije i mirnije. Nekoliko mjeseci poslije shvatio sam kome su otišli moji sinovi. Čuo sam što su ljudi govorili za Isusa, za njegove riječi i djela. O Isusu su pohvalno govorili i oni za koje bih se najmanje nadao, koji nikada nisu znali naći riječ pohvale i priznanja za druge. Bio sam sretan jer su moji sinovi uz tog Čovjeka. Sretan sam i danas, jer mi se ispunila molitva koju sam svakoga dana upućivao dobrome Bogu, za svoje sinove, a ona je da nađu smisao života! Josip Šimunović