Iako si bio Bog, ne smijemo nikada zaboraviti da si Ti, Isuse, bio i pravi čovjek, te da si nam tako, preko svoje ljudskosti, ostavio primjer kako bismo i mi znali kvalitetno proživjeti vlastitu ljudskost i darovani život. Sigurno su i Tebe znale boljeti noge! Sigurno Ti je više puta glava bila puna ljudskih sudbina i najrazličitijih pitanja! Sigurno si se i Ti htio dobro naspavati i skupiti snagu za novi dan! Sve je to normalno za ljude koji su u pokretu. Odmor je vrlo važan! Čovjek to zna, ali kako provodi to svoje znanje u konkretnom životu, to je već drugo pitanje i o tome bi se dalo raspravljati! I Tvoji su se učenici vratili s putovanja na kojima su širili Tvoje riječi i djela, na kojima su širili Radosne vijesti! Bili su radosni, jer su bili Tvoji glasnici. Ali i njih je svladao umor, Ti si to vidio i poslao ih na zasluženi odmor: „Hajdete i vi u osamu, na samotno mjesto, i otpočinite malo.“ Danas sam ja Tvoj učenik, Isuse! Živim život užurbanim ritmom! Znam zaboraviti na sebe, na svoje najbliže i najdraže, na Tebe! A to nije dobro, i toga sam svjestan! Zato Te molim, dragi moj Učitelju, bez filozofiranja i puno riječi, da znam reći stop trci života, da se znam kvalitetno odmoriti kako bih bio Tvoj što bolji učenik na svim životnim relacijama, ali također da znam prihvatiti odmor u kojem mogu naći Tebe i sebe!
Josip Šimunović