Svake godine nedjelju nakon svetkovine Duhova slavimo Presveto Trojstvo. Papa Ivan XXII uveo je ovu svetkovinu u katoličku liturgiju 1334. godine. Svetkovina je to koja nam usmjerava pogleda na stvarnost Boga koji je Ljubav, na otajstvo spasenja koje Otac po Sinu ostvaruje u Duhu Svetome. Lijepo je to rekao papa Benedikt XVI: „Najsnažniji je dokaz da smo stvoreni na sliku Trojstva ovaj: samo nas ljubav usrećuje, živimo u odnosu kako bismo ljubili, i živimo kako bismo bili ljubljeni.“ Katekizam će nas podsjetiti da je otajstvo Presvetog Trojstva središnje otajstvo kršćanske vjere i života: To je tajna Boga u sebi samome. Tu je dakle izvor sviju drugih vjerskih otajstava, svjetlo koje ih osvjetljuje. To je najtemeljniji i najbitniji nauk u “redu vjerskih istina”. “Sva povijest spasenja samo je povijest objavljivanja pravog i jedinog Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, koji pomiruje i ujedinjuje sa sobom ljude koji su se odvratili grijehom”. No, Trojstvo nije samo otajstvo o kojemu treba razmišljati, već i istina koju treba živjeti. Svaki dan kršćanina, kao i sve što čini, počinje u znaku Presvetoga Trojstva, u ime Oca, Sina, Duha Svetoga. Podsjetnik je to doista na Boga koji je u sebi Ljubav, ali i na čovjeka koji je, stvoren na sliku Božju, pozvan to isto biti. Zato, neka ti ne bude teško ljubiti!