Ponekad samog sebe uhvatim u tome da su mi važniji neki moji stavovi ili odredbe, a ne moj bližnji i njegova životna situacija. Ponašam se baš kao farizeji i pismoznanci koji su jedva čekali da Ti ili Tvoji učenici u nečemu pogriješite što ne stoji u njihovim predajama, propisima i odredbama, kako bi Ti mogli održati “predavanje”! Za njih su više vrijedile njihove predaje nego čovjek! Tako je bilo i u slučaju gladnih učenika i njihovih neopranih ruku! Kada glad stisne želudac, jedino na Sto se misli jest zalogaj koji bi riješio glad. Glad je glad! Vjerojatno su i Tvoji učenici, boreći se s praznim želucima, jedva čekali da nešto pojedu. Kada su napokon dočekali jelo, uzeli su kruh i počeli jesti. Ali prije jela nisu oprali ruke. To je sablaznilo farizeje i neke pismoznance iz Jeruzalema! Kako se to uopće moglo dogoditi? Učenici jedu kruh nečistih, neopranih ruku. Oni su Tvoji, sjedili su za Tvojim stolom, Ti si im Učitelj! I zato su svoj prosvjedni glas uputili Tebi. A što si Ti učinio? Izrekao samo riječi proroka Izaije: “Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.” Jasno si im dao do znanja da su svoju pažnju usmjerili u krivom smjeru! Božje bi odredbe i zamisli trebale biti ipak iznad ljudskih! A to nisi našao kod optužitelja svojih učenika. „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.” Ti nisi protiv pranja ruku! Nisi zagovornik nehigijene i nečistoće! Ti si veliki borac za higijenu srca! Higijena srca?! Da, higijena srca! Srce je važno za život. Ako je srce zdravo, zdrav je čovjek. Tada neće iz njega izlaziti “zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.” Ta zla izlaze iz srca i onečišćuju čovjeka. I tako si od prljavih ruku došao do srca koje može biti prljavo, nečisto. A takvo srce može čovjeka zauvijek uništiti. Kada se uhvatim da su mi važniji neki moji stavovi, a ne moj bližnji i njegova životna situacija, sjetim se gladnih apostola, njihovih prljavih ruku i prašine farizeja i pismoznanaca, svega toga, pa djelujem na radost drugih oko sebe, ali i na radost sebe samoga!
Josip Šimunović