4. KORIZMENA NEDJELJA – PROPOVIJED

Braćo i sestre, svi znamo što je bolest i imamo neko iskustvo s bolešću. Vjerojatno smo barem jednom doživjeli te trenutke u svojem životu u kojima smo bespomoćni; možda smo slomili ruku ili neki od udova, zaboljela nas je glava, dobili smo prehladu ili gripu, bolio nas je zub, ili neki od unutarnjih organa…
Tada obično odemo svojem liječniku, ako treba i nekom specijalistu pa i na operaciju… dobijemo terapiju, pijemo tablete držimo se liječničkih savjeta…
Posebno je teško kada se utvrdi da smo bolesni od neizlječive bolesti ili kad imamo neki hendikep od samoga rođenja. Osjećamo se bespomoćnima, usamljenima, često puta napušteni i od društva i od ljudi.
Zadnjih dana suočeni smo sa zaraznom bolešću, nevidljivim tihim zaraznim virusom koji toliko nevolje čini ljudima u cijelom svijetu, a posebno napada najugroženije, starije i bolesne.
Današnje evanđelje govori o jednom takvom bolesnom, hendikepiranom SLIJEPCU OD ROĐENJA kojega Isus susreće na ribnjaku Siloamu.
Isus se u ovom susretu predstavlja kao Božji Sin, kao onaj koji ima moć izliječiti ljude od tjelesnih bolesti (pa i od ovih kao što je ljudska sljepoća) ali i kao onaj koji čovjeku može izliječiti dušu, vratiti nadu, ponovno ga vratiti i zajedništvo s Bogom i bližnjima. I darovati čovjeku ono što je najvažnije, a to je svjetlo vjere.
Ovo čudo opisano u evanđelju zapravo je slika onoga što Bog čini s nama, sa svakim čovjekom koji u njega povjeruje. Taj čovjek prestaje tapkati u tami, hodati stranputicama života. Čovjek koji dopusti Isusu da ga dotakne, biva obasjan svjetlom, ponovno doživljava smisao života. Njegovo srce kuca otkucajima radosti jer doživljava ljepotu svijeta, može vidjeti ljude i prirodu, ali ono najljepše u ovom ozdravljenju je to što je ozdravilo je srce ovoga slijepca. U Isusu prepoznao Boga, on je povjerovao.
Mi ljudi pa i mi svi vjernici ovih smo dana pogođeni smo vijestima o širenju zarazne bolesti korona virusom. Sigurno razmišljamo ozbiljnije i dublje o svojem životu, o smislu života. Možda primjećujemo i svoju sljepoću. Što smo to previdjeli, što to ne vidimo a možda je važno i bitno u vlastitom životu? Otišli smo kao čovječanstvo vrlo daleko u znanosti i tehnici, u modernim tehnologijama. Dotakli smo druge Galaksije, istražujemo svemir i ispitujemo nevidljive mikročestice života. Putujemo vrlo brzo na sve strane svijeta. Virtualno, putem interneta možemo otkriti sve tajna ovoga svijeta i zakoračiti u svaki njegov kutak.
Postavili smo si standarde u kojima smo često puta nesretni i zarobljeni. A sve je to tako na krhkim nogama.
Baš poput slijepca iz današnjeg evanđelja lutamo i ne vidimo pored zdravih očiju ono bitno. Ne vidimo ni Boga jer nam je duša i oči puna nevažnih materijalnih stvari kojima smo se okružili.
Potaknuti današnjem evanđeljem pozvani smo da progledamo srcem. Da vidimo što je to bitno u našem životu.
To su naši bližnji koje smo često puta zapostavljamo. Naši roditelji, bake i djedovi za koje nemamo vremena pa smo ih poslali u domove, to su naša djeca za koje nemamo vremena pa smo ih poslali u vrtiće i školske jednodnevne boravke. To su naši prijatelji za koje nemamo vremena i s kojima se jedva čujemo kratkom porukom za Božić i Uskrs
Dragi župljani, tako smo daleko otišli, a možda je ovo pravo vrijeme da se ponovno vratimo sebi i bližnjima. Da otkrijemo ponovno one vrijednosti koje smo zapostavili da otkrijemo Boga.
Molimo Gospodina da i nas ozdravi od naših sljepoća. Te da živimo kao djeca svjetla i da mi vjernici dademo jednu novu viziju našega života i naših bližnjih. Tako će i naš život dobiti novi smisao jer će biti obasjan svjetlom vjere.
Amen

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *