Martin je rođen u Panoniji 316. ili 317. godine u obitelji rimskog vojničkog tribuna. U tom ozračju Rimskoga carstva susreće se s kršćanstvom koje je tek postalo javno priznatom religijom. Dobro je poznavao poganski kult, vjerovanja u bogove i svu nepomirljivost toga vjerovanja s kršćanskim Bogom.
Trenutak koji je obilježio Martinov lik je susret sa siromahom kojeg usred zime zaogrće polovicom svog plašta. Nakon toga navodno sanja Krista zaogrnuta tom polovicom plašta koji mu kaže: “Ovim me plaštem zaogrnuo Martin.” To je bilo vjerojatno 338. godine, a iduće godine se krsti.
Živio je više kao redovnik nego kao vojnik te u četrdesetoj godini postaje redovnikom i odlazi u Poitiers k biskupu Hilariju koji je i sam bio obraćenik. Unatoč tome što je ondašnja disciplina teško primala bivše vojnike u kleričke redove 371. godine postaje biskup u Toursu. Gajio je skromnost i siromaštvo i glavna zadaća mu je bila braniti slabe pred carevima, zalagati se oko puštanja na slobodu nepravedno zatočenih i povratiti oduzetu imovinu.
Gdje je njegova poveznica s proslavama koje se upriličuju njemu u čast poznatim “krštenjem mladog vina?” Baš nigdje, osim što se njegova smrt našla u kalendaru na mjestu kada vinski procesi dolaze u završnu fazu. Ništa drugo. Zato i mi pazimo. Na spomen Martina nemojmo imati pred očima samo krštenje mladog vina i pijanke, već čovjeka, sveca koji se sav predao bližnjima, koji ruši idole jednog politeističkog svijeta i koji stoji pred ovozemaljskim moćnicima zauzimajući se za pravdu i čovječnost.
Proslave u vinogradima nitko neće zabraniti, ali nemojmo tog dana zaboraviti naglasiti svetost čovjeka koji je mogao uživati raskoš dvora, a odabrao je brigu za malog čovjeka.