Svatko može doživjeti pustinju u svom životu kada biva kušan. Imati ruke ispružene samo prema materijalnim dobrima ili se brinuti i za duhovnu ljepotu života? Težiti za slavom i moći koje katkada ne donose dugotrajnu sreću, ili imati pogled poniznosti i ljubavi koji daje radost? Tražiti od Boga da promijeni sve kada nam loše krene, ili moliti ga za pomoć da u svim trenucima ostanemo uz Njega, i da zajedno riješimo zagonetku zvanu život? Svatko se može naći u pustinji svoga života, punoj vreline, bez hlada i vode. Ali, i tada treba imati povjerenja u Boga koji je Gospodar sviju da nas neće ostaviti na pijesku bez života, jer On može učiniti čuda kada god hoće. Potrebno je doživjeti pustinju i vidjeti možemo li bez obzira na sve oko nas ostati i biti uz Boga i najsitnijim atomom svoga srca i bića …
Josip Šimunović