Isus je začet i rođen po Duhu Svetom. Otac ga je kod krštenja proglasio, silaskom (pomazanjem) Duha Svetoga, svojim ljubljenim Sinom. Od tada Isus započinje svoje spasiteljsko djelo. Crkva je rođena u uskrsno jutro iz Isusova otkupiteljskog djela. Prvi dar Uskrsnulog Spasitelja je nakon pozdrava poslanje udahnjivanjem Duha Svetoga: “Primite Duha Svetoga” (Iv 20,22).
Ipak je Crkva utemeljena na dan Duhova (Pedesetnica) kada Isus šalje apostolima na vidljiv način Duha Svetoga, u znaku vjetra i plamenih jezika, da od njega upućeni, oduševljeni i učvršćeni započnu, odnosno nastave Isusovo djelo spasenja. Zato možemo reći da je Uskrs dan krštenja Crkve, a silazak Duha Svetoga, Duhovi, dan njezine potvrde: objava svijetu i početak misionarskog djelovanja. Još možemo reći da je za svakog kršćanina dan njegova krštenja Uskrs, a dan potvrde blagdan Duhova. Uz događaj silaska Duha Svetoga (Dj 21 – 41). Djela apostolska nas izvješćuju, da su apostoli predavali Duha Svetoga, kojega su primili u Jeruzalemu, u Samariji. – preporuča se pročitati Dj 21 – 41 ! Ovo izvješće nam je važno, jer nam svjedoči da su apostoli molitvom zazivali Duha Svetoga i predavali ga polaganjem ruku. Nasljednici apostola su biskupi, a njihovi pomoćnici svećenici.
Polaganje ruku je gesta puna značenja. Zato biskup ili opunomoćeni svećenik, moli molitvu zazivanja duha Svetoga. Nakon molitve biskup, ili drugi djelitelj svete potvrde maže svakog potvrđenika svetim uljem na čelu čineći znak križa i izgovara riječi: (ime) primi pečat Dara Duha Svetoga. Sakrament potvrde još se zove i krizma. Krizma je sveto ulje (od maslina) koje biskup posvećuje na Veliki četvrtak. Pomazanje je od davnina u Starom zavjetu značilo odabranje za proročku, kraljevsku i svećeničku službu.
Potvrda se također naziva i firma, što znači da učvršćuje vjeru našeg krštenja, kako bismo mogli svjedočiti u svijetu. Po sakramentu potvrde postali smo punopravni članovi kršćanske zajednice. Time imamo udjela na Kristovoj proročkoj, kraljevskoj, svećeničkoj i učiteljskoj službi.