Dovoljno mi je da se prisjetim onoga trenutka kada smo brat i ja važno došli pred Isusa s egzistencijalnom molbom, pa da se opet zacrvenim od stida i još tisuću puta molim Učitelja za oproštenje. Ne znam što nam je bilo toga dana. Došli smo pred Isusa i zamolili da u Njegovoj slavi sjedi jedan od nas zdesna, a drugi slijeva! Mislili smo da smijemo to tražiti jer smo ipak među prvima ostavili sve i pošli za Njim! Tek što smo izrazili svoju želju, uvidjesmo kako smo ispali glupi! A što je još gore tu našu tako životno važnu molbu čula su i ostala desetorica. Grozno! Isus nas je pogledao, porazgovarao s nama i dao nam predivnu poruku: “Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko da među vama bude prvi, neka svima bude sluga.” Iskreno govoreći nismo očekivali takav odgovor. Ostali smo bez riječi i pognute glave. Svaki smo dan doživljavali Njegovo poslanje na zemlji kao služenje bližnjemu, kao govor ljubavi Božjeg srca darovanog svima. A mi smo se htjeli osigurati na najboljim položajima! Baš smo ispali smiješni! Nikada nam više nije palo na pamet moliti takve Isusove usluge! Jasno znamo što trebamo činiti i koji je put do vječne slave. Imati otvoreno srce, bistar pogled, ispružene ruke ili, jednostavno rečeno, širiti oko sebe radost služenja. Bog nas je darovao ovome svijetu da ga svojim životom uljepšamo! Ne želimo Ga iznevjeriti!
Josip Šimunović