Dobrome je Pastiru svaka ovca dragocjena. Kad se koja izgubi, napušta sve i traži je dok je ne nađe. “A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan” (Lk 15,4). Isus je došao zbog svakog čovjeka i položio svoj život za svaku pojedinu osobu: “I dođe te navijesti mir vama daleko i mir onima blizu”. Svakoga želi privesti sebi: “Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem” (Iv 10,16).
Dopuštam li mu da me vodi, da me nađe i vrati na pravi put kad god se izgubim? Dopuštam li mu, pomažem li mu, da nađe moju izgubljenu braću i sestre? Molim li, prikazujem li svoje svakodnevne patnje za one koji su daleko od njega? Jesam li svojom poslušnošću prema Božjoj riječi primjer onima koji ne idu za njim?
Kakav sam ja pastir u odnosu na povjereno mi stado, u odnosu na povjerene mi obveze u obitelji, u zajednici, na radnome mjestu? Je li mi uzor Dobri Pastir ili najamnik? Imam li Isusovo srce Dobroga Pastira u odnosu prema ljudima koje mi stavlja na put, ili srce najamnika, razbojnika? Zatvaram li se u bolesti u svoje brige i teškoće ili imam srca i za druge?
Molimo danas Boga da nam podari pastire koji će biti primjeri duhovnog zauzimanja, predanog života, velikodušnog odricanja, mučeničkog sebedarja i svete predanosti, kako bi cijela Crkva mogla sigurno kročiti putem spasenja i doseći željenu proslavu u Kristovu kraljevstvo na pašnjacima života vječnoga.