Radujem se životu i svakom novom danu. Nikada ne znam što me očekuje SUTRA! To čini život zanimljivim i punim avantura! No, zna se dogoditi da SUTRA donese nešto što si nikako ne bih poželio, nešto što život može učiniti… teškim poput križa. Tada pokušavam pronaći odgovore na njega kako bih barem malo olakšao i ublažio njegovu težinu. Zašto baš ja? Zašto se meni morao dogoditi križ? I u tim pitanjima sjetim se Tebe, moj nebeski Učitelju, i Tvojih riječi: “Hoće li tko za mnom, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!” Ti si izrekao te riječi i ja vjerujem da one imaju smisla. Zato, prigrljujem svo
j križ, oslonjen na Tebe. Oslanjam se na Tebe, na Tvoju blizinu, na Tvoju pomoć u nošenju križa! Ti koji si sâm nosio križ i osjetio njegovu težinu, možeš i meni najbolje pomoći! Preslab sam i prespor da bih hvatao korake za Tobom u društvu neočekivanog pratioca! Molim Te, imaj to na pameti, jer i ja sam Tvoj i Tvoj želim biti svakog dana života svoga!
Josip Šimunović