4 Vrlo rano nazvano je katehezom sveukupno nastojanje Crkve da ljude učini Kristovim učenicima, da im pomogne vjerovati da je Isus Sin Božji, kako bi po vjeri imali život u njegovo ime, da ih odgaja i poučava u tom životu i da tako izgrađuje Tijelo Kristovo.[2]
5 “Kateheza je odgoj vjere djece, mladeži i odraslih, koji posebno uključuje poučavanje kršćanske nauke, na organski i sistematski način, s ciljem da se uvedu u puninu kršćanskog života”.[3]
6 Kateheza se sastoji – a da se s njima formalno ne poistovjećuje – u stanovitim elementima pastoralnog poslanja Crkve koji imaju neki katehetski vidik, pripremaju katehezu ili iz nje proizlaze; to su: prvi navještaj Evanđelja ili misionarsko propovijedanje, sa svrhom da se pobudi vjera; istraživanje razloga za vjerovanje; iskustvo kršćanskog života; slavlje sakramenata; ulazak u crkvenu zajednicu; apostolsko i misionarsko svjedočenje.[4]
7 “Kateheza je tijesno povezana s cijelim životom Crkve. Ne samo geografska rasprostranjenost i brojčano povećanje, nego još više unutarnji rast Crkve, njezino podudaranje s Božjim naumom bitno ovise o katehezi”.[5]
8 Razdoblja crkvene obnove ujedno su jaka vremena za katehezu. Tako u velikoj epohi crkvenih Otaca vidimo svete biskupe kako joj posvećuju zamašan dio svoje službe. To je vrijeme svetog Ćirila Jeruzalemskog, svetog Ambrozija i svetog Augustina te brojnih drugih Otaca, kojih katehetska djela ostaju uzorima.
9 Katehetska služba crpi uvijek nove energije u crkvenim Saborima. Tridentski je sabor u tom pogledu primjer koji treba istaknuti: u svojim konstitucijama i dekretima dao je katehezi povlašteno mjesto; izvor je Rimskog katekizma koji nosi i njegovo ime, a kao sažetak kršćanske nauke predstavlja djelo prvoga reda; u Crkvi je pobudio izvrsnu organizaciju kateheze i zahvaljujući svetim biskupima i teolozima kao sto su svet Petar Kanizije, sveti Karlo Boromejski, sveti Turibio de Mogrovejo, sveti Robert Bellarmino, pokrenuo je objavljivanje brojnih katekizama.
10 Ne čudi, stoga, što je u gibanju nakon Drugog vatikanskog sabora, koji je papa Pavao VI. smatrao velikim katekizmom modernog vremena, crkvena kateheza ponovo privukla pažnju. O tome svjedoče Opći katehetski direktorij iz 1971. godine, zasjedanja Biskupske sinode posvećena evangelizaciji (1974.) i katehezi (1977.), apostolske pobudnice koje su u vezi s njima: Evangelii nutiandi (1975.) i Catechesi tradendae (1979). Izvanredno pak zasjedanje Biskupske sinode 1985. godine zatražilo je “da se sastavi katekizam ili sažetak cjelokupne katoličke nauke koja se odnosi na vjeru i moral”.[6] Sveti otac Ivan Pavao II. tu želju izraženu na Biskupskoj sinodi prihvatio je kao svoju, priznajući da ona “potpuno odgovara istinskoj potrebi opće Crkve i pojedinih Crkava”.[7] I sve je učinio da se ta želja sinodalnih otaca ostvari.