Kada čitamo prvu knjigu Biblije, Knjigu postanka, onda čitamo i gledamo kako Gospodin sve iz ničega stvara i da sve što stvara je u sebi dobro. Ali, čovjek je pak posebno biće koje nije samo stvoreno dobro. Čovjek je biće, kao ono koje je stvoreno na sliku i priliku Božju, stvoren i za dobro, ondnosno, da drugima, svojim bližnjima čini dobro. A čovjek jedino može činiti dobro ukoliko je čvrsto povezan s Gospodinom od kojega nam i dolazi svako dobro.
U činjenju toga dobra čovjek se usavršuje svakoga dana ispočetka. Svaki dan je prilika da budem još malo bolji u svojoj službi koju vršim nego li sam to bio jučer. U tome nam pak pomažu darovi Duha Svetoga kako bi uvijek mislili ono što je pravo. No, nije dovoljno samo ostati na mislima i na mislima stati. Dobra misao jednostavno sama po sebi teži da prijeđe u nešto konkretno, da prijeđe u konkretno djelo. I tada činimo dobro, ne samo sebi, već i svojim bližnjima.
U činjenju dobra, kroz život ćemo nailaziti na razne prepreke, možda čak i na nerazumijevanja. Reći će blažena Majka Terezija: “Nije važno! Ti i dalje čini dobro!”
Stoga pokušajmo u ovom danu koji je ispred nas, u ovom tjednu u koji ulazimo svaki dan učiniti neko dobro. Ono ne mora biti veliko- Dobro kao takvo uvijek se iskazuje u malim znakovima pažnje: počevši od obitelji, radnog mjesta, škole, fakulteta ili pak župne zajednice…