Jednom dok je Svemogući u svojoj ljubavi stvarao čovjeka, darovao mu je dva oka u kojima se skrivaju zadivljujuća prostranstva, ali kojima se otkrivaju i drugi ljudi. Darovao mu je dva uha da sluša čarobne zvuke prirode i životinjâ, ali i da čuje glas brata i sestre pokraj sebe. Darovao mu je dvije ruke s pomoću kojih može stvarati čudesa, ali i pružati ih na pomoć kome je potrebno. Darovao mu je dvije noge da lakše lovi vrijeme, ali i da svoje korake usmjeri prema bližnjemu. U srce mu je udahnuo dah života i utisnuo dvije zapovijedi ljubavi; ljubavi prema Njemu, Stvoritelju, i prema bližnjemu, da bi svakoga trenutka bio ono za što je i stvoren – čovjekom! Čovječe, osjetiš li ikada svoja dva oka? Čovječe, pogledaš li ikada svoje dvije ruke? Čovječe, čuješ li sa svoja dva uha glas brata ili sestre pokraj sebe i dolaziš li im svojim nogama u susret? Čovječe, kuca li tvoje srce za Boga i bližnjega? Čovječe, jesi li čovjek po zamisli Božjoj?
Josip Šimunović