U Hrvatskoj se sve češće susrećemo s običajem koji nam dolazi iz nekih stranih zemalja a koji je izrazito štetan za našu djecu!
Približava se blagdan Svih svetih i Dušni dan kad ćemo ponovo morati konstatirati kako su neki naši susjedi u ulozi kršćanskih vjernika samo sat vremena nedjeljom. Po izlasku iz crkve oni nestaju u bujici pomodarstva, površnosti, nebrige i prizemnosti potrošačkog mentaliteta. Oni će naime, uskoro okititi svoje prozore izrezbarenim bundevama demonskih lica, nabaviti filmove strave, te zdušno surađivati sa „tetama“ u vrtićima, učiteljima i raznim društvenim djelatnicima u nastojanju da njihova djeca što „krvavije“ proslave Noć vještica ili Halloween. Kako oni, očito, ne znaju što čine, trebalo bi ih podučiti.
Običaj o kojem govorimo potječe iz keltske poganske religije i njihovih svećenika-druida. Oni su u svoje vrijeme prakticiranjem raznih obrednih ubojstava sijali strah Engleskom, Irskom i Škotskom. Obred se odvijao posljednje noći listopada kada su ubijali djecu i pronosili ih kao žrtve bogu mrtvih.
Ukoliko obitelj ne bi sama predala dijete, ubijali bi i ostale njezine članove. Te stravične obrede danas slave u Irskoj, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i …Hrvatskoj.
Neshvatljivo je da to mogu svojoj djeci i svojoj domovini činiti katolici. I to u zemlji koja se diči svojom višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima. Neshvatljivo je da smo tako primitivno društvo koje u svojoj povodljivosti može žrtvovati identitet i dušu najranjivijih, t.j. djece, umjesto da im utire pravi put u život. Roditelj pojedinac može biti neuk, neupućen i nesmotren. Ali oni koji su više upućeni i koji više znaju ne bi smjeli biti nesmotreni, niti naivni.
Stoga držimo da je svaka sablasna bundeva ili proslava Noći vještica, koja zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo propust i vjeroučitelja i svećenika u toj župi, te našeg društva u cjelini. Naravno da rješenje nije u pukoj konstataciji stanja. Svatko od nas treba u svojoj obitelji, te u životnoj i radnoj sredini biti prosvjetitelj i borac za čisto i zdravo svekoliko okruženje. Katolik bi trebao biti zagovornik dostojanstva i kvalitete tjelesnog, a napose duhovnog i duševnog zdravlja. Živimo u svijetu obilja deklarativnih prava, sloboda, mogućnosti i uvažavanja. Čitajući ili slušajući o sebi takvima, zamalo i sami povjerujemo u bajku. I u nebajkovitoj stvarnosti slažemo se da su nam djeca najvažnija. Štite ih zakoni, uredbe, konvencije, organizacije, pravobraniteljstva… Čak je i zapisano da roditelji imaju pravo odgajati djecu sukladno svojim moralnim i vjerskim načelima. Ali, kako to danas roditelji mogu ostvariti???
Nada Jačmenica, dr.med. članak iz GK
JOŠ O NOĆI VJEŠTICA
Noć vještica ili Halloween je noć uoči Svih svetih, a zapravo je skraćenica od “All Hallow’s Eve” ili “Hallow Eve” (Sveta večer, noć uoči Svih svetih), slavi se prije svega u Irskoj, SAD-u, Kanadi, Puerto Ricou, Australiji i Novom Zelandu.
Povijest
Stari Kelti su 1. studenog slavili kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena bogu Sunca, ali i gospodaru smrti (Samhainu). Vjerovali su da za punog mjeseca, a najčešće noć prije dana mrtvih, mrtvi napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i posjećuju svoje domove, zbog toga su se živi, prestrašeni mogućnošću sustreta s mrtvima, prekrivali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Dolaskom Rimljana, noć mrtvih dobiva stalni datum, a te noći prema starom rimskom vjerovanju, crni bog lova Samain preuzima vlast nad svijetom, ubija srndaća (boga Sunca), a božicu vegetacije odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su postavljali izdubljene repe, cikle ili krumpir s upaljenom svijećom, kako bi griješne duše uplašili, a dobre pronašle put kući. Bundeva je tek u 16. stoljeću postala popularna za dubljenje najprije u Americi, a zatim i u ostatku svijeta.
Legenda o Jack-o’-lanternu
Običaj dubljenja bundevi zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario vraga tako što je vragu ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen zbog svog griješnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu ugljena. Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O’Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Halloween – što je to?
Kakvo je značenje šupljih i osvijetljenih tikvi demonskih lica, mrtvačkih glava, utvara i vještica, koje se vezano uz Halloween pojavljuju u trgovinama? Leksikon kaže: od staroeng. halow „sveti“ i eve „predvečer“, dan prije svih svetih. Na britanskim otocima i u SAD-u predvečer (31. listopada) Svih svetih. Simbol Halloweena u SAD-u je „Jack-o-lantern“ (noćni stražar), izbušena tikva demonskog lica u koju se stavi upaljena svijeća. Korijeni sežu do keltske poganske religije i druida. Druidi su, između ostalog, bili keltski svećenici, vjerski velikodostojnici, vračari i čarobnjaci, koji su sijali strah Galijom, ali prije svega Engleskom, Škotskom i Irskom. Prakticirali su razne vrste ritualnih ubojstava, kod kojih bi tako ljude zatvarali u ogromna slamnata ili vrbova pletiva te ih žive spaljivali kao žrtveni dar bogovima.
Druidi su od preplašenih i nevinih ljudi tražili da im se 31. listopada u ponoć preda dijete, dječak ili djevojčica, kao žrtva njihovom bogu Samhainu, kako bi ga umilostivili i kako bi im on zajamčio blagostanje. Očistili bi tikvu i u nju stavili svjetlo. Zapalili bi ju i postavili na prag vrata odabranih kuća. Kad bi se Druidi vraćali k tim kućama i ne bi našli dijete, krvlju bi na vrata kuće nacrtali znak. Do jutra bi odgovorni članovi obitelji bili mrtvi.
U naše su vrijeme okultni običaji omiljeniji, kao i suvremeno poganstvo. Tako vještice i čarobnjaci 31. listopada slave jedan od svojih najvažnijih dana. Taj je dan u druidskoj godini predvečer keltskog blagdana Samhaina. Samhain je bog mrtvih. Halloween je, dakle, blagdan Samhaina – boga mrtvih. Zaziva se taj bog i duhovi umrlih. Naravno da se ne javljaju mrtvi, već se na Halloween prizivaju demonski duhovi. To je novopoganska religija. Jedno od njenih najpoznatijih kultnih mjesta je Stonehenge u Engleskoj.
Kakav stav trebamo mi imati prema tome? U vrijeme kada zapadnjački svijet sudjeluje u svakakvim glupostima koje još i njeguje (!) zapravo je svejedno. Jim Elliot, jedan od najpredanijih Kristovih slugu jednom je rekao: „Sud nad Amerikom zapisan je na prašnjavim Biblijama i njihovim čekovnim knjižicama.“ A mi bez sumnje možemo dodati: „… i na kostimima njihovih odvratnih svečanosti.“ Pravi kršćani koji poznaju Sveto Pismo, znaju da Bog mrzi takve stvari. Svejedno je da li svjesno (neznanje ne štiti od kazne) ili prisilno (u nekim vrtićima ezoterički i okultno nadahnute „odgojiteljice“ „Halloween“ koriste kao moto za dječje predstave) –slavimo blagdan koji svoje korijene vuče od umorstava djece i okultnog zazivanja duhova, koji nikad nisu imali niti naličje bilo čega dobrog, vrijednog za odgoj ili korisnog za život s Bogom.
Dobra zabava!
Ako se ovako nastavi, za nekoliko ćemo godina slaviti blagdan s motom „pobačaja“ o odijevat ćemo se u kirurge i piti ćemo punč iz bubrežastih posuda. Tko ne počne Bogu davati čast i njega tražiti, vječno će slaviti „Halloween“ – ali bez Boga. Neće biti zabavno.