Na Veliki petak sjećamo se Isusove muke i smrti na križu. Veliki petak je jedini dan kad se ne slavi Sveta misa, nego se vjernici okupljaju na molitvene obrede. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika, da se simbolizira Isusova muka i smrt, a vjernici se u crkvi okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci. Post je obavezan na Veliki petak, za sve osobe od 18 do 60 godina. Ne jede se meso toplokrvnih životinja niti mesne prerađevine, a dopušten je jedan cjeloviti obrok.
Liturgija Velikog petka vrlo je stara i nastala je prije znaka križa i ona je posve drukčija od svih drugih liturgijskih slavlja, pa stoga ima i drukčiji početni znak, a to je znak prostracije. Služba muke i smrti našega Gospodina posve je drukčija od redovitog, te je stoga prirodno da je i početni znak drugačiji: umjesto znaka križa – znak prostracije. Liturgijska gesta prostracije izražava naš najdublji poklon i poštovanje pred tajnom smrti i otkupljenja i ujedno izražava našu duboku raspoloživost, a ne poništenje jer Isus ne želi naše poništenje nego uzdignuće, jer je on upravo i došao da nas po svojoj muci i smrti uzdigne.
Tri su dijela obreda Velikog petka : služba riječi, klanjanje križu i sveta pričest.
Služba riječi donosi nekoliko odabranih odlomaka Svetoga pisma. Evanđelje, koje se čita ili pjeva, je Muka po Ivanu. Poslije homilije slijedi sveopća molitva vrlo stara oblika, iz 4. stoljeća.
Klanjanje križu potječe iz Jeruzalema: poslužnici donose prekriveni križ koji se u tri stupnja razotkriva. Kod svakog stupnja pjeva se “Evo drvo Križa…” i odgovor zajednice “Dođite, poklonimo se!”. Pred oltarom slijedi klanjanje križu, vjernici dolaze pojedinačno poljubiti križ.
Posljednji dio obreda je pričest.