Narod se gurao oko Njega željan riječi Života. Da bi lakše mogao poučavati, izabrao je moju lađu. Bio sam mrtav umoran i iscrpljen od neuspjelog ribolova. Ipak, skupio sam toliko snage da poslušam Njegove riječi i mogu vam reći da su mi se svidjele. Nakon pouke, rekao mi je Učitelj da izvezem na pučinu i da bacimo mreže za lov. Grozno, još uvijek je u meni bila prisutna slika neuspjelog ribolova, i sada me On nagovara da učinim nešto što nitko pri zdravoj pameti ne bi učinio. Ne znam kako, ali poslušao sam … I dobro je što sam poslušao. Bilo je tako puno riba da su nam drugi morali doći u pomoć. Svjestan ili ne svoje situacije, pao sam do Učiteljevih nogu da bih priznao svoju grešnost, ograničenost i nedostojnost, a Njegovu veličinu. On me samo pogledao i rekao, kako bih od sada trebao loviti ljude. Ostavio sam sve i pošao za Njim … Tek sada pod kraj mojih dana uviđam kako je moja lađa oko koje su sjedili ljudi i slušali Njegovu riječ bila početak Crkve. Tek sada uviđam kako je moja lađa bila ambon s kojeg je On slao među ljude riječi Života. Tek sada uviđam da sam cijelog života bio Petar – kolebljivac, da Sam se Njemu obraćao nakon padova, a On da me je uvijek primao i volio i takvog!!!
Josip Šimunović