Nedjeljno razmišljanje

CVJETNICA

Ovaj je dan, kojim započinje Veliki tjedan, poseban dan, put protuslovlja. Jedan dan, koji nam pokazuje kakav je život. Ponajprije oduševljenje. Ono je dalo ime ovoj nedjelje. Ljudi su, naime, uzimali palmine grančice i oduševljeno vikali: “Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini!” A nakon toga – potpuni preokret. Oni što su vikali “Hosana sinu Davidovu!” malo kasnije viču: Mi nemamo kralja osim cezara. Makni ga, razapni ga!” Tipično ljudski.

Čine se da su današnja čitanja izabrana da naglase Isusov izbor prihvaćanja smrti na križu za naše spasenje. Znamo da nas je Bog mogao spasiti po drugim ljudima, ali iz nekog božanskog razloga, križ postaje put našega spasenja. Naš Gospodin prihvaća ovaj križ kako bismo mi bili slobodni od grijeha i zla. Njegov izbor je za nas bio spasonosan. No, koliko mi cijenimo Isusovo djelo? Koliko smo prevrtljivi i skloni promjenama mišljenja i stavova. Da! Takvi smo mi. Danas ovako sutra onako. Stoga je Cvjetnica slika u zrcalu nas samih., To nam pokazuje i apostol Petar. Onome “Hosana” na Cvjetnicu odgovara njegovo priznanje: “I ako se svi sablazne – ja neću nikada!” Ali malo kasnije njegova zakletva: “Ne poznam ovoga čovjeka!”  Međutim, za razliku od onih koji su ostali pri svom “Raspni ga!” u Petru se događa opet zaokret, događa se obraćenje i kajanje: “I on izađe i zaplaka gorko.”

Kod Petra, dakle, primjećujemo tri koraka: oduševljenje, zataja i kajanje. Kod Jude tri koraka: oduševljenje, izdaja i očajanje. Primjećujemo i kod Poncija Pilata dvostruko lice Cvjetne nedjelje. Najprije je htio Isusa pustiti na slobodu. Podržava ga njegova žena i poručuje mu: “Nemoj se miješati u stvar toga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega”. Bog upućuje Pilata da se isključi iz svega, kao što i on sam želi, jer “on uze vodi, opra ruke pred svjetinom govoreći: ja sam nevin od krvi ovoga čovjeka.”  Međutim, nije ostao vjeran ovom držanju, ovoj odluci. On je – što inače prigovaramo političarima – populist. Pilat se boji reakcije mase te se pridružuje javnom mišljenju: “Tada zapovjedi da Isusa bičuju i razapnu”

Pogledajmo malo sebe i svoj život. Skupljamo se danas oko Spasitelja. S maslinovim i drugim grančicama, danas ćemo pratiti našega Gospodina pri svečanom ulazu u Jeruzalem. S Njim idemo u susret borbi, muci, smrti, pobjedi i uskrsnuću. Ostaje nad nama pitanje našega drugog koraka. Hoćemo li poput svjetine iz Isusovog vremena vikati: “Raspni ga, raspni”, ili ćemo suosjećati s njim u Njegovim patnjama, i pokušavati mu umanjiti bol svoj iskrenim kršćanskim življenjem. Tu Cvjetnica traži odgovor.

Čovječanstvo doista ne poznaje nikoga drugoga u svojoj povijesti koji je bio kao Isus Krist. Nikada nitko nije tako govorio kao on, nikada nitko nije činio takva čudesna djela i s lakoćom kao on. Nikada nitko nije uskrsnuo od mrtvih, pobijedio smrt, opraštao grijehe, imao vlast nad nečistim duhovima, demonima i sotonskom silama, samo Isus Krist. Nikada nitko u povijesti nije bio tako čist kao on da je mogao mirno reći: “Tko će me od vas okriviti za grijeh?” Zato je on pobjednik nad svim. Njega nitko nikada ne može poraziti, tko je s njim prijatelj, taj će uvijek uživati pobjedu nad svim zlima i trpljenjima. Jer je Isus prihvatio naše grijehe, naše muke i patnje, poraze, prezire i izrugivanja, sve ono što je ljudsko, jadno, nasilno i teško, sve je uzeo na svoja leđa. I ponio u smrt. I tad je u svoj grob i u smrt pokopao sve naše patnje i zla, mržnje, nepravde i grijehe, te nas uskrisio na novi život.

Slavimo, dakle, dan pun proturječja. Jedan dan u kojemu se vidimo kao u zrcalu. Otkrivamo vlastito srce. Kako smo često i mi znali klicati: “Hosana!” Kako smo često znali spaliti ono čemu smo se ranije klanjali. Kao židovski puk, kao Petar, Juda i Pilat, takvi smo i mi. Međutim, upravo Petrov lik može nam dati nadu. “On iziđe i zaplaka gorko”. Radi se o obraćenju i kajanju. Grobovi se mogu otvoriti. I Bog nas čeka, traži nas, on koji otvara grobove i čija smrt život za nas. On je otac koji nas ljubi i želi uvijek biti na našoj strani.

Što ponijeti danas svojim kućama. Važno je imati povjerenja u Isusa Krista. Kao što dijete ima povjerenja u oca, kao što pacijent ima povjerenja u liječnika. Dok moraš prolaziti kroz trpljenja, dok moraš biti slab i jadan, gledaj u Isusa da bi bio siguran da ćeš se izvući, da ćeš opet ući u svijetlo i da ćeš opet biti zdrav i čestit čovjek. Tako ćeš shvatiti i da je Crkva istodobno grešna i sveta. Ako je ljudska, ona je grešna, ako je Božja, ona je sveta. Ali, kao što Isusov križ i Uskrs idu zajedno, tako su grešnost i svetost Crkve zajedno. To je isti Isus koji sve nas nosi, koji preko svećenika i Crkve propovijeda, koji dijeli sakramente da bi i ti i ja živjeli. Unatoč grešnosti, Crkva svakog čovjeka sigurno vodi na cilj, u život vječni. To je smisao Cvjetnice. To je smisao cjelokupnog kršćaninova života. “Patnja i pobjeda.” Da li je to put moga i tvoga života, da li je to moj put prema sretnoj vječnosti? Da, je, jer drugog puta nema!

Print Friendly

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>