Lovro Sirnik

„Bio je to slikar osebujnih kvaliteta, tihi stvaralac brojnih likovnih djela koja svjedoče o radinoj osobnosti u kontinuitetu kroz više desetljeća, ali bez ikakve zaslužene promidžbe da ga se uvrsti u red onih laureata kojima se u određenom okružju rado dičimo kada je riječ o kulturnoj ostavštini vezanoj uz dignitet i osobu samozatajnih pojedinaca…“ (prof. Josip Kaltnecker).

Rođen je 9. kolovoza 1877. godine.  Roditelji su mu bili Ivan i Barbara.   U knjizi vjenčanih piše da je rođen u mjestu: Kofezi (vjerojatno) Koseze  – Gornja Šiška. U raznim dokumentima kao mjesto rođenja još se navode: Šiška,  Šentvid i Sveti Vid (u matičnoj službi – izvod iz knjige umrlih). Uz sve te nazive može se reći da je to dio Ljubljane.

Osnovno mu je zanimanje bilo soboslikar. Kasnije se usavršavao, tako je 1892./93. upisao u Ljubljani stručnu školu za umjetnost i obrt – za rezbarstvo u drvnoj industriji. Usavršavao se kod majstora slikara Gosara – u talijanskoj Gorici. Na likovnom usavršavanju bio je u Münchenu, Beču i Budimpešti.

Prvi Sirnikovi radovi, a od tuda se glas o njegovom slikarskom umijeću (slike broj 1, 2, 3, 4) pronio glasom brojnih hodočasnika diljem Hrvatske, vezani su uz Trški Vrh.

Slika 1
Slika 2
Slika 3
Slika 4

Nije na odmet naglasiti da je početkom 20. stoljeća Majka Božja Jeruzalemska, odnosno kapela Blažene Djevice Marije Jeruzalemske – kako je ranije glasio njezin naziv, „na proščenje“ privlačila puno više vjernika nego (tada) Majka Božja Bistrička. Svake godine održavaju se tijekom ljeta i tu proštenja tijekom svibnja i lipnju i daljem tijekom ljetnih mjeseci, a završavaju u listopadu.

Crkva na Trškom Vrhu građena je, radnim i novčanim doprinosima pobožnih građana i seljaka, od 1750. godine za vrijeme župnika vlč. Nikole Gorupa i predstavlja jednu od najljepših baroknih crkava u ovom dijelu Hrvatske. U nju je smješten čudotvorni Marijin kip, donijet  iz Jeruzalema i ona, kao zavjetno mjesto, okuplja vjernike hodočasnike od 1761. kada je posvećena.

U raznim knjigama može se pročitati više o gradnji, a mi našu pažnju usmjeravamo na slikarstvo.

 Svjedočanstvo o obnovi slika zapisano je i u knjižici: „Jeruzalemska Majka Božja na Trškom Vrhu“ (Zagreb 1943.):

„Župnik pak Krapinski Stjepan Vukovinski, koji je god. 1898. nasliedio Ljudevita Sartoria, dade obnoviti cinkturu. Cinktura je, naime, već prije bila izslikana raznim slikama, koje su predstavljale uslišenja i milosti, što ih je Jeruzalemska Majka Božja podielila svojim štovateljima. Na stare oštećene slikarije u cinkturi izradio je za župnika Vukovinskoga nove slikarije Lovro Sirnik. Slike zauzimaju prostor na svodu, a imade ih u svemu oko 60…“

Temeljem iznijetog može se zaključiti da je Sirnik prvo samo stanovao na Trškom Vrhu, da bi se 1900. godine i doselio te tu nastavio živjeti s Eugenijom rođ. Miklaužić s kojom se oženio.  U kući (slika 5) gdje je živjela obitelj Sirnik danas, nakon što je ona preuređena, živi slikarov unuk Nikola Kašić. Sirnik je i umro 18. veljače 1952., a sahranjen je na krapinskom mjesnom groblju.

Slika 5

Prije nego više kažemo o njegovom radu potrebno je naglasiti da je do njegove fotografije u cinkturi Trškog Vrha (slika 6) kao i do ovog teksta došlo na pisani poticaj Udruge za očuvanje baštine i promicanje kulture življenja „Djedovina“ iz Svetog Križa Začretja koji je potpisala  Nada Jačmenica, dopredsjednica udruge.

Slika 6

Zahvaljujemo na tome „Djedovini“,  F.I.L. – ART d.o.o. – grafički studio za dizajn i tisak, Krapina na izradi Sirnikove fotografije te župniku prečasnom Tomici Šestaku, koji je ovu ideju prihvatio i omogućio njezino ostvarenje.

Treba istaći da je među umjetnicima kojima se glavna djelatnost odnosila na crkveno slikarstvo na ovim zagorskim prostorima u vremenu cijele prve polovice 20. stoljeća Sirnik bio jedini s domaćom adresom.

“…Sirnik se istakao kao autor zidnih slikarija većih formata… Štafaža* uz prikaze svetaca govore o iskrenom i odanom odnosu slikara prema prirodi, pejzažu i posebnoj sklonosti za minucioznost u prikazu „tihog života“ (voće, suđe) uz naglašenu pažnju za materijalnost… Posebno je vrijedno spomenuti slikarski vrlo kvalitetnu realizaciju u formatu veličine 4,70 x 2,25 metara zidne slikarije na temu „Posljednje večere“ rađene po uzoru na velika djela talijanskog renesansnog umjetnika Leonarda da Vincija u reflektoriju samostana u Milanu. Spomenuta zidna slika (slika 7) nalazi se u crkvi na Trškom Vrhu s lijeve strane glavnog oltara…“ (prof. Josip Kaltnecker) = (*štafaža –umetnuti  ljudski i životinjski likovi u pejzažima čiji je zadatak da ih ožive, općenito – sporedni ukras slike.)

Slika 7

U ono vrijeme Sirnikovo slikarstvo nije se sviđalo samo župniku, njegovo umijeće zamijetili su i gradski oci. Tako je  početkom 1901. oslikao je unutrašnjost krapinske općinske vijećnice tzv. magistrat (gdje se i danas nalazi sjedište gradske uprave, slika 8). Dokaz tome bio je honorar od 120 Kruna, kako je ostalo zapisano u općinskoj blagajni.

Slika 8

Vezano uz njegov, da to tako kažemo, krapinski crkveni opus, ubrajaju se i radovi u krapinskom Franjevačkom samostanu, odnosno u crkvi Svete Katarine. Zabilježio je to i Paškal Cvekan u knjizi „Krapinski franjevci“ – str. 93. „Sačuvane slike: Sveta Katarina, ulje na platnu, veliki format, oltarna slika velikog oltara (slika 9), djelo krapinskog slikara Lovre Sirnika, iz 1905…

Slika 9

Žalosna Gospa, ulje na platnu, na malom oltaru pod korom u crkvi, djelo Lovre Sirnika iz 1907.“ (Danas se ta slika- broj10 nalazi u zasebnom dijelu samostanskog sakralnog muzeja.)

Slika 10

Svoje slikarsko umijeće pokazao je oslikavanjem župne crkva sv. Mihovila Arkanđela u Mihovljanu. Bilo je to 1906. godine. Na žalost taj nam rad,  tada još mladog slikara nije ostao sačuvan jer je crkva jako stradala u Drugom svjetskom ratu. 

Sirnik se istakao kao autor zidnih slika većih formata po crkvama u Hrvatskom zagorju. Većinom su to monumentalni radovi u crkvenim kompleksima motivnog karaktera te ilustracije biblijske tematike. Slikao je uljanim bojama na platnu, zidu i drvu.

Uz to, ostavština njegovog rada čine i mnogobrojna ulja na platnu, portreti zagorskih obitelji, vedute Starog grada Krapine (slika 11), Hušnjakova i Trškog Vrha.  Originalna Sirnikova djela čuvaju: Nikola Kašić, Dubravka Gregurović, Josip Zubić, Miroslav Toldy te obitelj Jačmenica.

Slika 11

Iako je slikao i na drvu i platnu, veći dio njegova opusa vezan je uz zidno slikarstvo. Pretežno su to figuralne kompozicije u kojima se često oslanja na već viđena rješenja. Ono po čemu Lovro Sirnik postaje posebno poznat, bez uspoređivanja koji su mu radovi umjetnički vredniji – oni na platnu ili oni na zidu, je, dakako, zidno slikarstvo. Razlog takvoj ocjeni  proizlazi iz konstatacije da je takvih radova puno više.

Na žalost danas malo tko zna čiji su to radovi. Odnosi se to i na one koji često dolaze u neku crkvu jer su potpisi, tamo gdje ih ima, npr. na stropnim slikama predaleko da bi se vidjelo da je u desnom donjem uglu Sirnikov potpis.

(Mnoge, zapravo većina, sakralnih objekata sagrađena je i većina oslikana davno prije nego što je Sirnik rođen. No, kako sve ima svoj vijek, a crkvenoj zidnoj umjetnosti u tome jako „pomaže“ vlaga koja je najveći neprijatelj zidnog slikarstva.)

U nastavku spominjemo gdje, prema prikupljenim (ne i konačnim) saznanjima, crkvene svodove i zidove ukrašavaju Sirnikova djela.

Zato nađete li se, u dalje nabrojenim crkvama, obratite pažnju, odnosno raspitajte se koje je on naslikao. To se odnosi, uz mjesta u Mađarskoj, na crkve u Hrvatskoj: Bednja, Granešina ispod Medvednice, Klanjec, Koprivnica, Lobor, Mihovljan, Petrovsko, Pregrada, Rozga, Sv. Ilija kod Varaždina, Strmec kraj Velikog Trgovišća, Velika Kapela, Vinagora, Vrbovec…

Za nastavak opisa Sirnikova slikarskog opusa poslužili smo se tekstovima iz knjige: „Sakralno slikarstvo 20. st. na području Krapinsko-zagorske županije…, ur. Ivanka Reberski, Institut za povijest umjetnosti, 2008.,)

Zadržat ćemo se prvo u Hrvatskom zagorju, odnosno u Svetom Križu Začretju.

(str 588.): = „U dvije niše na pročelju župne crkve Uzvišenja sv. Križa nalaze se slike sv. Petra… Čini se da oslik na pročelju ne pripada ruci majstora koji je oslikao unutrašnjost crkve – riječ je, naime, o djelima lošije kvalitete. Podaci o autoru ne postoje. Unutrašnjost je oslikao Lovro Sirnik oko 1908./1909. godine (slike broj 12, 13, 14 i 15) . Signaturu nalazimo na ulju na platnu koje se nalazi u sakristiji (Marija Magdalena, ulje/platno, sign. Desno dolje: L. Sirnik 906), a koje je djelo iste ruke kao oslik čitave unutrašnjosti crkve, pa na taj način Sirniku atributiramo i te slike…) P.P.

Slika 12
Slika 13
Slika 14
Slika 15

(str. 650): =  Već prije utemeljenja župe 1658. g. u Zaboku je postojala crkva Sv. Jelene. Veliki potres koji je 1775. g. pogodio Hrvatsko zagorje, zadao je, ionako trošnoj i slaboj župnoj crkvi, znatna oštećenja. U proljeće 1782. godine prišlo se gradnji nove, današnje župne crkve Sv. Jelene.

Već 1778. g. crkva je u svetištu bila oslikana freskama. Ostali dio crkve oslikao je 1878. g. slikar Domenic d’ Andrea. Zidne slike… Unutrašnjost crkve oslikavali su Rikard  Rojnik, Milan Strobach i L. Sirnik.

Na slikama nalazimo signature Lovre Sirnika ( na slici broj 16 sv. Jelene u apsidi iza oltara). Slika sv. Jelene na zidu apside crkve, iza oltara, djelo je Lovre Sirnika (sign. S.d.: Sirnik) Sv. Jelena s križem u ruci , odjevena je u plavi plašt i s krunom na glavi i prikazana je u prvom planu, dok se iza nje nalaze detalji arhitekture i prostrani pejzaž. Slika se odlikuje uravnoteženom kompozicijom i živim bojama… P.P.

Slika 16

(str. 630): =  Župna crkva Majke Božje od sedam žalosti, Veliko Trgovišće. Unutrašnjost crkve oslikao je Lovro Sirnik 1944. godine. Iznad glavnog oltara nalazi se slika (broj 17) Posljednja večera, a na svodu svetišta prikaz Svetog Trojstva te četiriju evanđelista u medaljonima. Na južnom dijelu broda nalaze se prikazi  navještenja, Isusova rođenja i Svete Obitelji, dok se na sjevernom dijelu svoda broda nižu prikazi Uskrsnuća Lazarova, Isusa na Maslinskoj gori koji moli uskrsnuća. Na ogradi pjevališta nalazi se slika sv. Cecilije, koja svira orgulje i kralja Davida s harfom (na ovoj slici autor se potpisao u desnom donjem kutu: L. Sirnik 1944.). Slike se odlikuju živim bojama i izraženim smislom za kompoziciju i detalj te odaju relativno vještog slikara koji rutinski obavlja zadatak oslikavanja crkve. P.P.

Slika 17

Pod inicijalima P. P. krije se, za one koji ne znaju, dr. sc. Petar Prelog, IZ Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. On o unutrašnjosti župne crkve sv. Petra i Pavla Petrovsko piše da ju je oslikao Lovro Sirnik 1943. godine. Središnja kompozicija na svodu broda prikaz je sv. Trojstva okruženog evanđelistima. Na zidu trijumfalnog luka nalazi se prikaz Krista vladara, dok su u kapelama slike sv. Josipa i sv. Tereze Avilske. Na zidovima svetišta prikazani su sv. Franjo Ksaverski i sv. Marko. Radi se o rutinskom radu s izraženim smislom za kompoziciju i živim bojama (slike 18 i 19).

Slika 18
Slika 19

Jasmina Jergovski u tekstu: „Sakralna baština župe sv. Ivana Krstitelja u Novom Čiču“ (skinuto s web stranice) piše:  

„…Spominjemo jednu takvu obnovu oslika unutrašnjosti crkve koja se provedena  1938. godine u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja – to je selo 4 km jugoistočno od Velike Gorice.: Svjedoči to zapis u župnoj spomenici. „…O tome nam vjerno svjedoče dva isječka iz novina, umetnuta i zalijepljena u župnoj spomenici… Kao majstor oslika navodi se  »g. Sirnik iz Krapine«. Ime slikara se ne navodi, ali iz literature, iako oskudne, poznata nam je obitelj Sirnik, koja je odgajala generacije slikara. Možemo pretpostaviti da je, s obzirom na godinu oslika crkve, u župnoj crkvi bio zaposlen Lovro Sirnik…“

Zidove župne crkve u Novom Čiču, kako se navodi u župnoj spomenici, Sirnik je i obnavljao. Crkva je oslikana svijetložutom bojom s mnogo narodne ornamentike, koja se temelji na geometrijskim i florealnim motivima, a prisutna je pretežno u trakama koje vizualno nastavljaju i ponavljaju građevne elemente crkve, kao što su pojasnice svoda.

Fotografija svetišta koja se nalazi u župnoj spomenici, snimljena 1934. godine (četiri godine prije ove obnove crkve), a na kojoj svetište ima današnji izgled, ide u prilog tome da je Sirnik samo obnovio zidni oslik koji je već postojao. Ono što Sirnik samostalno izvodi nove su zidne slike koje se u navedenom članku navode kao »osam malih i tri velike slike, od tog je jedna slika Krista Kralja, nad ulazom u sakristiju, uljenim bojama… Pritom se tri velike vjerojatno odnose na dvije veće figuralne kompozicije na svodu srednjeg traveja te na onu navedenu iznad ulaza u sakristiju, a osam malih na osam prikaza svetaca. Ti su prikazi svetaca smješteni u baze svoda, i to četiri u prvom traveju te četiri u trećem traveju crkve.  Definirani su u pravokutne (trapezoidne, segmentno završene) dekorativne okvire, postavljene u simetrijski odnos nasuprot zamišljenim osima simetrala traveja. U četiri oslikana polja traveja koji se nalazi do svetišta prikazana su četvorica evanđelista: sv. Marko i sv. Ivan, na desnoj (južnoj) strani, te sv. Matej i sv. Luka, na lijevoj (sjevernoj).

Tražeći po internetskim prostranstvima možete i vi naletjeti na tekst Zdenka Galića: Gotska kapelica iz 1829. Godine – Ovjekovječeni čučerski i podsljemenski seljani“ (web, 9.3.2017.)

U Zagrebu je na istoku Medvednice na hodočasničkom putu za Mariju Bistricu od Čučerja ili Vidovca (staze br. 27 i 29) izgrađena g. 1829. malena gotska kapelica na mjestu poviše izvora »Pod grabom«, gdje se prema predaji ukazala Majka Božja. Posvećena je 12. srpnja 1829. Temeljita obnova objekta i sadašnji izgled građevina je dobila g. 1957. i pri popravku 1995. Tada ju je ak. slikar Ivan Tomljanović oslikao likovima seljana čučerskoga i podsljemenskoga kraja, a na oltar je postavljena slika Marije Snježne (autor Lovro Sirnik)…

Istraživanjima tu naravno nije kraj.

Ovo neka bude poticaj za daljnje otkrivanje opusa ovog slovensko – krapinsko – zagorskog slikara čija su djela razasuta diljem krapinskog dekanata.

U Krapini, 7. srpnja 2019.                                      Drago Kozina